Suživot i rad s djecom i mladima nosi brojne izazove, kako za roditelje, tako i za stručnjake. Posebno zahtjevnim smatra se rad s djecom i mladima s problemima u ponašanju. Rezultati istraživanja pokazuju da između 2 % i 20 % školske populacije ispoljava neki oblik ponašanja koja se mogu svrstati u probleme u ponašanju (Lane, 2007; prema Bouillet i sur., 2009).
Pojam problemi u ponašanju podrazumijeva pojavu na kontinuumu od blažih smetnji kojima dijete više šteti sebi, do ozbiljnih i opasnih ponašanja kojima dijete šteti sebi i drugima. Takva ponašanja ometaju uspješan psihosocijalni razvoj i akademska postignuća djeteta predstavljajući izazov užoj i široj društvenoj zajednici (Bouillet i sur., 2009). Osim izazova koji predstavljaju za svoju okolinu, kontinuirano se govori i o ranjivosti ove populacije čija se prava učestalo krše u svim sustavima jer ih sustav najčešće percipira samo kao disciplinski problem i neposluh (Izvješće o radu pravobraniteljice za djecu, 2019).
Djeca i mladi uključuju se u tretman poludnevnog boravka nakon što su u njihovom funkcioniranju zapažene određene poteškoće i rizična ponašanja. Rizična ponašanja koja manifestiraju korisnici su: izostanci s nastave, zanemarivanje obveza, ometanje nastavnog procesa, uništavanje inventara, skitnja, konzumiranje alkohola i sredstava ovisnosti, druženje sa starijim osobama asocijalnog ponašanja, agresivnost, počinjenja kaznenih djela, preuranjeno stupanje u seksualne odnose, otpor prema autoritetu, neurotske tendencije u razvoju ličnosti, depresivnost uz deprivacije u intelektualnom funkcioniranju.
Istraživanja pokazuju da problemi u ponašanju obuhvaćaju širok spektar problema i teškoća između kojih se nalaze nediscipliniranost, nametljivost, nasilničko ponašanje, problemi u vršnjačkim odnosima, teškoće u učenju, problemi s koncentracijom, brzo odustajanje od rješavanja zadataka, manipuliranje, sklonost laganju, psihosomatske smetnje i dr. (Bouillet, 2014).
Djeca i mladi s problemima u ponašanju međusobno se znatno razlikuju što upućuje na potrebu sveobuhvatnog i individualiziranog pristupa u pravovremenom otkrivanju njihovih teškoća i potreba kako bi im se osigurala primjerena podrška i pružila intervencija usmjerena na prevenciju ozbiljnijih eksternaliziranih i internaliziranih problema u budućnosti. Istraživanja nedvojbeno ukazuju na potrebu ranog utvrđivanja problema u ponašanju, što zahtijeva odgovarajuće pedagoške i psihosocijalne intervencije popraćene evaluacijom njihovih ishoda i učinaka (Bouillet, 2014).
U Republici Hrvatskoj postoji neusklađenost između potrebnih intervencija određenoj populaciji i onih intervencija koje se ostvaruju u zajednici. Ta je neusklađenost posebno vidljiva po pitanju dostupnih tretmana za maloljetne ženske osobe s problemima u ponašanju. Naime, intervencije su većinom dostupne djevojčicama do 9. godine i onima od 14. godine, dok istraživanja pokazuju kako su najrizičnije godine za maloljetnice s problemima u ponašanju upravo one u rasponu 9-15 godina (Žižak i sur., 2010). Upravo iz navedenog razloga, tretman poludnevnog boravka pri Centru za nestalu i zlostavljanu djecu dostupan je u jednakoj mjeri pripadnicima oba spola već od sedme godine života do punoljetnosti.